U Bosni se inače ne vodi mnogo računa o očuvanju životne sredine, čega smo svjedoci svaki put kad se vozimo pored korita Bosne ili Drine. Također smo svjedoci velikih zagađenja tokom zime, gdje je i po mjesec dana znao da bude neprobojna kupola smoga iznad Sarajeva. Taj smog uglavnom je rezultat loženja ćumura, drva, lož ulja, kao i u ekstremnim slučajevima potrošenih automobilskih guma. Naravno, ne možemo ljude toliko kriviti za to kada je prosječna plaća u BiH u februaru iznosila 996 km. Normalno da bi se svi volili grijat na plin, ali onda mjesečni račun za plin bude dva, nekad i tri puta veći o odnosu na drva.
U ovom tekstiću se nećemo baviti moralnim dilemama oko loženja uglja ili peleta ili drva, nego ćemo se samo dotaći onog finansijskog aspekta na koji domaće stanovništvo treba obratiti pažnju. Većini ljudi je intuitivno jasno da dobra fasada znači manje loženja, ali malo ljudi ima konkretnu, životnu sliku na primjeru prosječne cijene grijanja bosanske kuće deset sa deset, bez fasade. Postoje tu, naravno, varijacije na temu (da li je kuća na vjetru ili sklonjena u kotlinu, na kojoj je nadmorskoj visini, koliko je jaka bila zima) i ovaj tekst neće biti studija, nego kratka računica mog druga.
Prije tri godine moj drug, koji ima kuću u kojoj žive dva domaćinstva, uveo je peć na pelet. Prije toga trošio je u prosjeku 20ak metara kubnih drva tokom grijne sezone. Prosječno, sa dostavom, metar kubnih drva košta oko 110 km. Znači da je 2200 km godišnje trošio na grijanje. Kada je prešao na pelet, trošio je oko 2500 km na 8 tona peleta. Doduše, pelet grije mnogo veći prostor efikasnije, a i cijena peleta je porasla, pa ta usporedba peleta i drva nije baš egzaktna nauka. U konkretnom njegovom slučaju pelet je bio za 300 km skuplji. No zato je njemu mnogo ugodnije sa peletom, manje je posla, kako on kaže manje je trvora.
Kada je postavio fasadu, 10 cm stiropora, cijena troškova za pelet se smanjila sa 2500 na 1700. Direktnih 800 km manje godišnje, ili oko 30%. Cijena postavljanja fasade je bila oko 6500 km, što u vrlo direktnoj računu u njegovom slučaju znači da će se njemu fasada otplatiti za 8 godina. To je relativno dobro vrijeme povrata investicije ako se uzme u obzir koliko dugo će se kuća koristiti.
Mnogo kuća oko nas nema fasadu po desetak godina nakon izgradnje, zbog danas ću sutra ću, nemamo para sad, ma kad dođe na red itd. Cilj ovog teksta je da dočaram da ekonomski nikako nije isplativo biti bez fasade, i svaka godina bez fasade je direktan gubitak od cca 400-800 km godišnje, zavisno od veličine prostora koji se zagrijava.
Kada gledamo malo širu sliku, ova ušteda u parama direktno se manifestuje u količini naloženih drva, peleta i slično. Kada bi vlada uvela subvencije na utopljavanje, pa čak i beskamatne kredite, to bi veliki broj stanovništva motivisalo da se odluči na taj korak što prije, i to bi lokalno doprinjelo umanjenju zagađenja koje imamo tokom zime.
Tekst pripremio: Irfan Kujović
