Jesen je jako zanimljiv period godine, meni nekako najdraži i najljepši. Sve te nijanse koje su mir za oči i dušu dolaze na vidjelo i opijaju svojom ljepotom. Zaista imamo privilegiju da živimo u baš ovom dijelu planete zemlje, punom šumskog bogatstva. Istini za volju, ne osvrćemo se dovoljno na ono što nas okružuje. Na to se valjda život sveo – ubrzanost i ignorisanje. Zastanemo li malo, pogledamo li oko sebe nakon dugo vremena, vidjet ćemo da naše okruženje nije isto kao onda kada smo ga posljednji put ugledali.
Svake nedjelje imam običaj da prošetam do šume. Imam tu čast da živim daleko od buke i gužve, blizu mira i zelenila. Barem je tako bilo do nedavno. Spokoj koji sam dobijala prolazeći kroz netaknutu prirodu i udišući čist i bogat zrak se značajno umanjio. Naime, staza kojom sam koračala više nije ista. Šuma gdje sam u miru razmišljala o narednim koracima svog života više nije tiha. Čak ni prilaz istoj nije tako jednostavan kao nekada. Tokom pandemije imali smo opomenu o važnosti šume. Svi smo bježali baš tamo jer, nigdje drugo se nije moglo otići. Sada kada smo već na ispraćaju iste, vraćamo se na staro. Moje mjesto spokoja se postepeno pretvara u bučno i nepristupačno mjesto. Izgradnje su uveliko počele tik nadomak šume, nadomak netaknutosti i tišine. Najvjerovatnije je da će još jedno šumsko zemljište zahvatiti val zanemarivanja od strane ljudskih bića. Tako to kod nas ide, dok je nama lijepo, ne osjećamo potrebu da preispitujemo svoje poteze. No, daleko je nama od lijepog, u svakom smislu te riječi, pogotovo kada su u pitanju biljke koje nam održavaju život. Nesvjesno, gašenjem njihovih života postepeno gasimo vlastite. Ovo je samo jedan od primjera, vjerujem da postoji još nas koji dijelimo istu priču. Naša domovina je zaista jedna od najbogatijih zemalja u Evropi po pitanju šuma. Ako mene pitate, mjesto na ovoj listi je najznačajnije mjesto koje bismo trebali čuvati. Svugdje možemo pronaći gužvu, buku, zagađenost, prividnu ljepotu, dok sve je manje mjesta na kojima zaista možeš uvidjeti šta je život.
Da bismo svake naredne godine ugledali zanosno proljeće i još ljepšu jesen trudi se Let’s Do It tim no jako je teško sam boriti se sa nečim. Pridružite nam se kako bismo ostvarili što veći rezultat i pri tome se približili našem cilju – milion sadnica za jedan dan. Svakim zasađenim drvetom dajemo novi život nečemu, a dati život mogu samo najplemenitiji.
Tekst pripremila: Velida Arnautović
